Tekst objavljen u časopisu PharmaMedica ⁄ broj 63 www.pharmamedica.rs
Iako je broj smrtnih slučajeva izazvanih moždanim udarom u Evropi u opadanju već 20 godina, moždani udar je katastrofa koja se upravo događa, jer je sve više onih koji su uspeli da prežive šlog, ali i onih koji su ostali sa trajnim invaliditetima“, upozorava dr Ivan Milojević, neurolog i član odbora udruženja SAFE (Stroke Alliance for Europe), koje je u maju ove godine objavilo rezultate velikog evropskog istraživanja „Teret moždanog udara“.
Istraživanje „Teret moždanog udara“, koje je sprovedeno u saradnji sa Kraljevskim koledžom iz Londona, ukazuje na šokantne nejednakosti između i unutar država na celom putu lečenja i oporavka od moždanog udara, ali i da su nega i rehabilitacija nakon moždanog udara nedovoljno zastupljeni u svih 35 evropskih zemalja koje su učestvovale u istraživanju.
Različiti standardi u evropskim državama
Ono što je istraživače i stručnu javnost uključenu u ceo projekat “Teret moždanog udara” najviše zabrinulo jeste nejednakost u uslovima i načinima lečenja moždanog udara među zemljama članicama. Istraživanje je pokazalo da šanse za preživljavanje nisu iste ako osoba doživi šlog, na primer, u Portugaliji ili Španiji. Stopa mortaliteta od moždanog udara u Španiji je 34.5 smrtna ishoda na 100.000 stanovnika, dok je u komšijskom Portugalu skoro duplo veća, odnosno 67.9. Jedan od razloga jeste taj što Španija ima 56 jedinica i 27 centara za lečenje moždanog udara, dok Portugal ima samo 30 jedinica za lečenje moždanog udara.
Pacijenti moraju biti u prvom planu
„Zastrašujuća je pomisao da životi miliona ljudi koji svakodnevno putuju širom Evrope zavisi najviše od toga gde će se zadesiti ako dožive moždani udar, jer dok u jednoj državi mogu da dobiju odličnu negu, već u drugoj mogu da umru ili ostanu trajni invalidi zbog nedostatka standardizovane nege. Ovakvoj situaciji najviše doprinosi činjenica da u mnogim zemljama Evrope ne postoje zvanični standardi za organizaciju jedinica za lečenje moždanog udara. Razlika je, naravno, i posledica različite tehničke opremljenosti centara u različitim zemljama, ali i nepostojanja sinergističkog delovanja donosioca odluka i medicinskih stručnjaka. Ovakav zajednički rad je zaista neophodan, jer se samo na taj način može doneti benefit pacijentima, koji moraju zaista uvek biti u prvom planu. Pravljenje nacionalnih strategija, nacionalnih registara itd, dovodi do mogućnosti da se širokim javnim kampanjama poveća svest ljudi o moždanom udaru, njegovim uzrocima, lečenju i posledicama. Takođe, uz takav rad bi pacijentima mnogi lekovi bili dostupniji, kao i mnoge savremene procedure u akutnom lečenju“, smatra dr Milojević.
Srbiji neophodna Nacionalna strategija
Moždani udar je druga najsmrtonosnija bolest u Srbiji, odmah nakon bolesti srca (Batut, 2015.). I pored toga što su naši lekari izuzetno stručni u lečenju ove bolesti, da bi se situacija poboljšala, odnosno da bi se broj smrtnih ishoda smanjio, potrebno je rešenje na nacionalnom nivou.
„Za Srbiju je veoma bitno da što pre usvoji nacionalni strategiju za borbu protiv moždanog udara jer statistika pokazuje da će broj obolelih i preživelih samo rasti, zbog čega moramo da radimo na prevenciji, ali i na razvoju boljeg i efikasnijeg lečenja i rehabilitacije pacijenata koji prežive moždani udar. Pozitivno je što Srbija ide u korak sa svetom kada je u pitanju akutno lečenje, ali je neophodno staviti veći akcenat na prevenciju, kako primarnu, tako i sekundarnu. A da bismo mogli da razvijemo efikasnu nacionalnu strategiju moramo prvenstveno da stvorimo nacionalni registar pacijenata koji su oboleli od moždanog udara, kako bismo imali bolji uvid u razloge nastanka bolesti, ali i nedostatke u lečenju i rehabilitaciji“, smatra dr Milojević.
Međutim, samim učešćem u ovakvom projektu Srbija je napravila pomak ka poboljšanju uslova za lečenje i rehabilitaciju moždanog udara.
„Učešćem u ovakvom panevropskom projektu, kakvo je istraživanje „Teret moždanog udara“, Srbija se otvara ka novim iskustvima svojih evropskih kolega od kojih može mnogo toga da se nauči, kako o prevenciji tako i o reorganizaciji zdravstvenog sistema radi poboljšanja lečenja i rehabilitacije pacijenata koji su doživeli i preživeli moždani udar. Tako da će stručna javnost biti spremna da učestvuje u dijalogu sa predstavnicima vlasti kada se odluči da se stvori nacionalna strategija za borbu protiv moždanog udara sa kvalitetnim i isprobanim predlozima poboljšanja nege“, dodaje dr Milojević.
Veliki problem je rehabilitacija
Ali nije Srbija jedina zemlja koja ima probleme kada je u pitanju moždani udar. Istraživanje je pokazalo da u Holadniji tek svaka 10 osoba koja doživi moždani udar dobije punu rehabilitaciju, što je za zemlju koja ima skoro 5 puta manje smrtnih slučajeva izazvanih moždanim udarom nego Srbija (36,2 naspram 149,2), i koja konstantno sprovodi kampanje o prevenciji moždanog udara veliki problem. Jer lečenje moždanog udara se ne završava kada pacijent napusti bolnicu, već traje ceo život. Osim toga, svi koraci u tretiranju, lečenju i rehabilitaciji su bitni, i ako samo jedan zakaže stopa smrtnosti i trajnog invaliditeta raste.
Glavni zaključak istraživanja „Teret moždanog udara“ jeste da je potrebno da svi donosioci odluka u svim evropskim zemljama pronađu bolje načine za lečenje moždanog udara, ali i da onima koji su preživeli moždani udar i njihovim porodicama olakšaju život i omoguće bolje uslove za povratak u društvo.
„SAFE poziva sve države Evrope da naprave registar i reviziju podataka o moždanom udaru, jer će samo tako omogućiti praćenje resursa i učinka sistema duž celog puta – od akutne faze, preko lečenja, do oporavka i rehabilitacije nakon izlaska iz bolnice ili centra za rehabilitaciju. To će, takođe, omogućiti da zemlje uče jedna od drugih kako bi unapređenje celog procesa bilo brže”, izjavio je dr Milojević.
Pozitivno je što Srbija ide u korak sa svetom kada je u pitanju akutno lečenje, ali je neophodno staviti veći akcenat na prevenciju, kako primarnu, tako i sekundarnu.
Istraživanje je pokazalo da šanse za preživljavanje nisu iste ako osoba doživi šlog, na primer, u Portugaliji ili Španiji. Stopa mortaliteta od moždanog udara u Španiji je 34.5 smrtna ishoda na 100.000 stanovnika, dok je u komšijskom Portugalu skoro duplo veća, odnosno 67.9. Jedan od razloga jeste taj što Španija ima 56 jedinica i 27 centara za lečenje moždanog udara, dok Portugal ima samo 30 jedinica za lečenje moždanog udara
Istraživanje „Teret moždanog udara“ pokazalo je da će između 2015. i 2035. godine doći do porasta ukupnog broja ljudi koji su doživeli moždani udar za 34%, odnosno sa 613.148 na 819.771.
Broj osoba koje su preživele moždani udar u Evropskoj Uniji porašće sa 3.718.785 (2015. godina) na
631.050 (2035. godina), što predstavlja skok od 25 odsto, odnosno skoro milion ljudi. Najveći porast se očekuje u Luksemburgu (72%), a najmanji u velikoj Britaniji (193.861).
Broj smrtnih slučajeva izazvanih moždanim udarom će porasti za 45 odsto, odnosno sa 532.321 (2015. godina) na 770.038 (2035. godina). Očekivani porast smrtnih slučajeva varira od države do države, pa se očekuje da će Litvanija imati najmanji (10%), a Nemačka najveći porast – 29.234 smrtnih slučajeva izazvanih moždanim udarom.
Broj pacijenata sa atrijalnom fibrilacijom, koja je uzrok skoro svakog šestog moždanog udara, će porasti sa 8.8 miliona, koliko je bilo pacijenata sa AF u Evropskoj Uniji 2010. godine, na 17.9 miliona u 2060. godini.
Istraživanje „Teret moždanog udara”, u kojem je učestvovalo čak 35 evropskih zemalja, sprovelo je udruženje SAFE u saradnji sa naučnicima sa Kraljevskog koledža iz Londona. Udruženje SAFE je neprofitna organizacija koja zastupa prava pacijenata obolelih od šloga, i sačinjava je 30 udruženja pacijenata iz 27 evropskih zemalja.